Drug me je pre neki dan pitao kako se gaje pecurke, pa sam nesto nasao za pocetak. A dodavacu i ostale vrste pecuraka, kako stignem.

Za pocetak, da pocnem od najpoznatijih pecuraka.

Sampinjoni



Opis i poreklo

Čovjek se od davnina bavio skupljanjem gljiva za jelo. U drevnoj kineskoj civilizaciji i kulturi gljive su cijenjene već 7000 godina, a i starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva. U azijskim se zemljama koriste u prehrani i liječenju već tisuću godina. U staro doba ljudi su mislili da je to hrana bogova, možda čak da su nastale od groma, jer su se pojavljivale preko noći, nakon oluje.

Šampinjoni se, kao i ostale gljive, zbog svoje spužvaste strukture ne peru u vodi, već se brišu vlažnom krpom ili kuhinjskim papirom.

Šampinjoni su jedna od najpoznatijih vrsta jestivih gljiva, svojstvenog mirisa i okusa, koja je sve više zastupljena u svakodnevnoj prehrani. Pravi šampinjoni imaju pravilan, polukuglast klobuk, bijelo-sive do smećkaste boje. U prirodi ih nalazimo od svibnja do listopada na gnojenim livadama, pašnjacima, šumskim livadama i sl. Šampinjoni, osim toga, spadaju u red rijetkih gljiva koje se naveliko uzgajaju umjetno i prodaju na tržištu. Ova gljiva je bijele boje i jedinstvene arome. Mogućnosti pripreme su neograničene. Dostupne su tijekom cijele godine, konzervirane ili svježe.

Zatvoreni šampinjoni najmlađa su vrsta šampinjona, mliječno bijele boje, a beru se u vrlo ranom stadiju razvoja. Okus im nije toliko izražajan pošto nije bilo dovoljno vremena da sazriju, a koriste se sami ili u kombinaciji u kojima njihovo hrskavo tkivo izvrsno dolazi do izražaja. Šampinjoni sa zatvorenim klobukom izgledom se jedva mogu razlikovati od onih s nerazvijenim klobukom, no njihov je okus izražajniji.

Poluotvoreni šampinjoni su u naprednijem stadiju razvoja i mogu imati otvorene ili zatvorene klobuke.

Otvoreni šampinjoni najzreliji su među običnim šampinjonima i intenzivnijeg su okusa. Zbog svojih uvelih klobuka i izloženih smeđih listića, mnogima su neprivlačni, no usprkos tome, bilo bi pogrešno dopustiti da njihov izgled omete njihov veliki začinski potencijal. To su zreli šampinjoni, čiji je okus u potpunosti razvijen.

Smeđi šampinjoni
Ova tamnosmeđa vrsta šampinjona sa slobodnim klobukom ima ugodan okus i može poboljšati okus jelima.

Dalji tekst:http://www.coolinarika.com/namirnica/sampinjoni


Gajenje sampinjona

Za gajenje plemenite pecurke odnosno šampinjona mogu poslužiti podrumi, staje, napušteni tuneli i svi drugi prostori debelih zidova u kojima se može održavati temperatura i vlažnost potrebna za uzgoj ovih gljiva.

Da bi ste to uradili u prvoj fazi uzgoja šampinjona – fazi u kojoj micelij gljive prorašta kompost potrebno je postici temperaturu od 22 – 25 C i ta temperatura ne smije da varira. Takodje je u toj fazi potrebno održavati visoku relativnu vlagu vazduha oko 90 – 95 posto.

U drugoj fazi – fazi plodonošenja odnosno rasta plodnih tijela gljive, temperaturu treba spustiti na 17 – 18 C, a i vlaga vazduha bi trebala biti nešto niža od 95 posto, a održava se prskanjem ili zalivanjem nasada mlakom vodom.

Kako temperatura i vlaga za pojedine faze uzgoja nisu iste, najbolje bi bilo urediti gljivarnik tako da ga se pregradi u dvije prostorije. Proizvodnju treba podesiti tako da se u jednoj prostoriji odvija inkubacija odnosno proraštanje supstrata dok ce istovremeno u drugoj u kojoj su smještene vec proraštene vrece s kompostom ili prorašteni kompost na policama – odvijati plodonošenje. Na taj cete nacin produžiti berbu odnosno osigurati kontinuirano plodonošenje pa cete neprekidno imati gljiva za plasman na tržište.

Uzgajalište mora imati mogucnost prozracivanja osobito ako je prostor pretrpan.
Valja takoder napomenuti da je za uspješnu proizvodnju šampinjona neophodna potpuna cistoca prostorija. Stoga unutarnji zidovi i pod, a i strop uzgajališta, trebaju biti glatki kako bi ih se lakše pralo i dezinficiralo, a prozori i svi drugi otvori moraju biti zašticeni gustim mrežama kako mušice i drugi štetnici ne bi mogli uci u uzgajalište.

Ako neko zna nesto oko gajenja sampinjona ili neke druge vrste pecuraka neka napise.

Gajenje pecuraka nije hobi - to je dobar posao. Evo nasao sam jos nesto o pecurkama. Mozda nekom pomogne da pocne da se bavi ovim poslom.

Nacin uzgoja gljive Bukovace



Gljive su cijenjenene zbog svoje hranjive vrijednosti. Proteini gljiva imaju sastav slican proteinima životinjskog porijekla i zato su biološki vredniji od biljnih proteina. Gljive sadrže mali postotak masti zbog cega su cijenjene kao dijetalna hrana.Osim toga, sadrže velike kolicine minerala i vitamina. Neke se gljive uzgajaju i zbog ljekovitosti. Tako npr. shii-take i zimske panjevcice imaju antikancerogena svojstva.Gljive se uzgajaju na sirovinama koje su slabo iskoristive u druge svrhe. Mogu se proizvoditi tijekom cijele godine na relativno malom prostoru u kratkom ciklusu proizvodnje. Za pripremanje uzgojne hranjive podloge najcešce se upotrebljava slama žitarica, npr. pšenice i raži, koja bi se inace spalila ili zaorala. Nakon uzgoja bukovace, prorašteni supstrat se u nekim zemljama koristi kao stocna hrana. Osim slame žitarica za uzgoj gljiva može se koristiti i pljeva, kukuruzovina, lišce, piljevina, stari papir i drveni otpaci.


Ciklus uzgoja bukovace je kraci od ciklusa uzgoja šampinjona. Do pojave prvih plodišta ne prode ni pun mjesec dana, a ocekivani prinos iznosi otprilike 50% od težine upotrijebljene suhe mase.U prirodi bukovaca (Pleurotus ostreatus) raste na panjevima, srušenim stablima i komadima drva koji ostaju iza sjece. Prvi pokušaji uzgoja bili su na drvu. Ova se metoda uzgoja i danas uspješno koristi. U posljednje vrijeme, bukovaca se uzgaja na poljoprivrednim nusproizvodima, npr. slami razlicitih žitarica pomiješanoj s razlicitim omjerima kukuruzovine, sijena, pljeve, piljevine i sl. Na takvim podlogama ciklus uzgoja traje dva do najviše tri mjeseca.

Bukovaca se može uzgajati u zatvorenim, djelomicno zatvorenim i otvorenim ali natkrivenim prostorima. Mjesto uzgoja mora biti zašticeno od kiše, jakog vjetra i izravnih Suncevih zraka. Mora biti osigurana stalna visoka vlažnost zraka, dobro prozracivanje i 12-satno osvjetljavanje. Slama koja se koristi za pripremu podloge mora biti zdrava, zlatno-žute boje i suhih vlati. Podlozi se može dodati sijeno (10-30%), kukuruzni oklasci (25-75%), kukuruzovina (25-50%) ili slama soje ili graška (10-30%). Dodatak sijena u hranjivu podlogu povecava prinos za oko 20% i smanjuje napad zelenih plijesni na supstrat. Sve sirovine koje se koriste kao hranjiva podloga moraju biti dobro usitnjene.

Uzgojem bukovaca na slami dobit ce se zdrava hrana i iskoristiti slama koja bi se inace spalila ili zaorala

Materijal i metode

Micelij bukovace nasadivat ce se na usitnjenu slamu jecma ili pšenice. Prije nasadivanja micelija supstrat ce se sterilizirati vrenjem na temperaturi 100 st. C oko pola sata kako bi se uništili mikroorganizmi i potom dobro ohladiti jer temperatura od 33 st. C ubija micelij bukovaca.

Steriliziranom supstratu (100 kg) se dodaje micelij (5 litara). u slojevima. Smjesa se stavlja u plasticne vrece velicine 45 x 90 cm i to tako da se slaže sloj supstrata, sloj micelija i tako do vrha vrece. Na vrecama se radi prozracivanja izbuše rupe promjera 15-20 mm na razmaku od dvadesetak centimetara. Vrece se stavljaju u zamracenu prostoriju na temperaturu 22 st. C. Nakon otprilike tri tjedna vrece su gotovo sasvim proraštene i premještaju se u prostoriju za uzgoj. U tim prostorijama mora biti osigurano 12-satno osvjetljenje i vlažnost 90-95%.

Prilikom berbe strucak se reže blizu same površine na kojoj je izrastao. Nakon 10-15 dana pojavit ce se nove bukovace. Moguce su tri berbe, a nakon toga je supstrat iscrpljen.

Tri vrste supstrata : 
-Samo slama od jacmena
-80% slama i 20% sjeno 
-80% slama i 20% piljevina

Prva berba ocekuje se nakon mjesec dana. Obzirom da su moguce tri berbe, u tri mjeseca se ocekuje prinos koji ce iznositi oko 20% težine supstrata.

Link za download teksta za gljive:
http://www.geocities.com/gljive/Upute.zip

tako da umesto svima nama dobro poznata 2 carstva, postoje 3 carstva: Carstvo Zivotinja, Carstvo Biljaka i Carstvo Gljiva.

Ovo vec nisam znao  Imam negde na kompu i onaj Prirucnik za prezivljavanje u prirodi (ishrana biljem mislim da se zove) - naci cu to kasnije pa cu da ga postujem. 

Ima neko udruzenje u "Mrkonjic Gradu"

http://www.gljive.com/

I malo o kombuhi :

kombuha ili cajna gljiva je u stvari simbioza dve vrste organizama: gljiva (kvasci) i bakterija sircetnog vrenja.  kombuha je neobican kompleks mikroorganizama sposoban da iz malog broja komponenata stvori obilje razlicitih nutritivnih i farmakoloski korisnih supstanci. to su: glukoza, fruktoza, vitamini B1, B2, B3, B5, B6, B12, B15, vitamin C, biotin, folna kiselina, lecitin, mlecna, glukonska i glukoronska kiselina, vocne kiseline (vinska, oksalna, limunska, sircetna, malonska), neki enzimi, 14 aminokiselina, biogeni amini i neki antibiotici. zbog ovakvih sposobnosti nazivaju je i cudesnom gljivom i svrstava se u grupu gljiva znacajnih lekovitih karakteristika. sta sve ovo radi organizmu i zasto je toliko lekovita? ako je neko zainteresovan mogu da napisem duzi tekst ili da preporucim literaturu, a dosta toga moze da se nadje i na internetu, ja cu ovde samo ukratko nabrojati lekovita dejstva kombuhe. kombuha pomaze odrzavanje mreze nervnih vlakana u organizmu, redukuje depresiju i gubitak pamcenja, pomeze celijama da koriste kiseonik, sprecava pojavu katarakte, prosiruje krvne sudove, povecava dotok krvi do rana i ubrzava njihovo zarastanje, pomaze u odrzavanju zdravlja nervnog sistema i u formiranju hormona, smanjuje broj sedih vlasi, jaca imunoloski sistem, pomaze formiranje belih krvnih zrnaca, smanjuje nivo zacepljenosti arterija, menja homocistein u metionin, aminokiselinu koja sprecava pojavu raka, pomaze prilikom razlaganja masti, pomaze prilikom gubljenja kose, obnavlja celije krvi, pomaze biosintezu kolagena, proteina koji cini strukturu kostiju, koze i krvnih sudova, regulise celijsko disanje i sprecava stvaranje celija kancera i zaustavlja njihov rast, regulise ph krvi, izuzetno efikasno cisti otrove iz organizma, ima antibiotske efekte, pomaze organizmu da se zastiti od teskih metala kao sto su olovo i aluminijum, primenjuje se u lecenju stomacnih bolesti, pokazuje antibiotsku aktivnost prema nekim stafilokokama i e.coli, , stimulise metabolizam, snizava krvi pritisak, podstice rad zlezda, snizava secer i holesterol u krvi, smanjuje valunge tokom menopauze, obnavlja crevnu floru, pomaze kod reumatskih i artritickih smetnji, nepravilnosti u radu zeluca, jetre i bubrega, cisti zucnu kesu, pomaze asmaticarima i obolelim od bronhitisa, pegla bore, usporava znake starenja i staracke bolesti....

www.zdravzivot.com

TROVANJA GLJIVAMA
Aleksandar KRAPEZ

Nevolje sa gljivama ne moraju nastati zbog toga sto su neke po prirodi otrovne. Jelo od gljiva moze vam se pokvariti zbog predugog stajanja. Uobicajene mere opreza (ne jedite jelo od gljiva koje je stajalo duze od 24 casa u frizideru), uz podatak da su gljive lako kvarljive zbog visokog procenta belancevina koje sadrze, trebalo bi da budu dovoljni da sprece probleme. Upozoravam, takodje, da ce gljive upiti mnogo masti ako ih przite, i ako niste pazljivi dobicete masna, teska, i neprijatna jela.
Druga neugodna mogucnost je alergija. Obicno se ogleda u stomacnim tegobama, ali postoje i izvestaji o alergijskim reakcijama pri udisanju spora i na dodir. Savrseno jestiva gljiva tako moze da izazove velike probleme vama ili nekom od vasih gostiju. Za predupredjenje ove opasnosti postoji standardna procedura koja se koristi prilikom probanja novih gljiva. Ako neku gljivu nikada niste probali a identifikovali ste je kao jestivu, prvi put cete pripremiti i pojesti samo nekoliko zalogaja da utvrdite njenu potpunu neskodljivost. Pritom treba sacuvati nekoliko svezih gljiva iste vrste da bi se u slucaju potrebe uradila jos jedna identifikacija. Tek ako ovaj test prodje dobro, mozete je jesti u vecim kolicinama i mesanu sa drugim gljivama.
Kod uslovno jestivih gljiva vodicete racuna o postupku kojim se unistavaju otrovne supstance. Najcesce je to prokuvavanje i treba voditi racuna da ono bude dovoljno dugo tako da se otrovne supstance raspadnu.
Najzad, preostaju prava trovanja gljivama, od najblazih stomacnih tegoba do teskih trovanja sa smrtnim ishodom.

Mnogo vise o ovome mozete procitati na: http://www.fungi.co.yu/yu-fungi/1997.html

Inace, da li ste znali da su divlje svinje odlicni lovci na tartufe? Samo, ovde covek treba da bude lukaviji-da ih prati, ali da ne dozvoli da ih svinje pojedu...

zdravo svima jas sam iz makedonije portebna mi je pomoc za odgajanje gljiva sampinjon ,ako ima neko neku literaturu ili neki link sa dobrom objasnjenjem nek mi pise .
hvala !

      Armillaria mellea   
    Domaće ime: medenjača, puza





Šešir: prečnika do 15cm, boje meda, sa primesama tamno smeđe i zelene boje. U mladosti posut smeđim čekinjama.

Listići: prljavo beli, ubrzo dobiju smeđe pege.

Drška: dužine 20cm, debljine 1,5cm, cilindrična, veoma žilava. Nosi beli venčić.

Otisak spora: beo.

Meso: žilavo, miris prijatan - na gljive.

Stanište: parazitira listopadno drveće, najčešća je na hrastu.

Upotreba: Uslovno jestiva, teško svarljiva.

Izvor: > >